NAPOMENA: Analiza objavljena u nastavku je izrađena na osnovu pojedinačnih istraživanja i zapažanja inženjera i drugih ljudi tehničkih struka (imena poznata). Tekst analizira isključivo “Idejni projekat – knjiga 1”, projektni zadatak koji mu je prethodio i neke prateće dokumente. Cilj analize nije da nekoga optuži, nego da ukaže na manjkavosti i propuste prilikom izrade projekta i pogrešno informisanje javnosti, kako bi se idejni projekat dodatno analizirao i doveo do najboljeg rješenja za građane Lukavca.

Da bismo mogli shvatiti šta je zapravo sve pošlo po zlu kada je fabrika vode u pitanju, moramo se vratiti par godina unazad. U nastavku je protumačen svaki korak od trenutka izrade projektnog zadatka do danas. Svoje mišljenje formiramo na osnovu istraženih činjenica, a sugrađane molimo da odvoje vrijeme i da pažljivo pročitaju.

Izrada projektnog zadatka

Sam projektni zadatak je korektno napravljen, postavljeni su strogi uslovi i standardi po kojima se izrađuje buduće projektno rješenje.

Naša prva primjedba je što je trebalo godinu dana da se projektni zadatak napravi. Ovo smo zaključili na osnovu izjava iz medija u kojima se prezentuju ostvarene aktivnosti u zadnjih par godina. Godinu dana je nevjerovatno dug period i pokazuje sporost kompletne administracije.

Druga primjedba je nevjerovatno zabrinjavajuća – nakon toliko vremena potrošenog na izradu projektnog zadatka, odlučili su u potpunosti zanemariti uslove i standarde koje je bilo potrebno ispuniti!

Jednostavno, projektno rješenje je prihvaćeno, a da ne zadovoljava ni minimum uslova postavljenih projektnim zadatkom.

Raspisivanje tendera

Primjedbu na tender možemo dati tek nakon par godina, kada je postalo jasno koliko je kontradiktoran način na koji se ocjenjivala ozbiljnost ponuđača. Naime, sam uslov za učešće na tenderu je bilo iskustvo u projektovanju konkretne i specifične tehnologije:

Kao što vidite, ionako mali broj ponuđača je na ovaj način dodatno filtriran, jer potvrda koju je druga kompanija priložila nije ocijenjena kao validna. Na taj način, pobjednik tendera je ujedno i jedini ponuđač koji ispunjava uslove.

Pored ove dvije kompanije, sigurni smo da je bilo mnogo više zainteresovanih ponuđača koji nisu ni učestvovali u tenderu, znajući da će biti odbijeni zbog nedostatka specifične i rijetke reference.       

Da li je ovo doprinijelo da Idejni projekat bude izrađen sa ovako velikim nedostacima? Sigurno nije odmoglo.

Nakon izrade projekta, očigledno je odlučeno da vrsta tehnologije više neće biti važna i da prihvatamo sva tehnicka rješenja. Zašto tako nismo uradili prije 3 godine?

Potpisivanje ugovora

U trenutku potpisivanja ugovora, od ovog projekta se očekivalo da odgovori na sva ključna pitanja. Trebalo je analizirati najmanje 3 odvojena rješenja, uporediti njihovu opravdanost i onda odlučiti koje je rješenje najbolje. Odabrano rješenje je dalje trebalo biti isprojektovano po svim stavkama navedenim u projektnom zadatku, garantovati troškove investicije i buduću cijenu kubika vode.

Rok za izradu projektne dokumentacije je bio 180 dana. Prema dostupnim informacijama, minimalno 405 dana je trajala realizacija ugovora. Nemamo informacije o razlozima kašnjenja, niti da li su isti na bilo koji način sankcionisani.

Završena projektna dokumentacija

O nedostacima projektne dokumentacije se sve do sada reklo. Uz toliko očigledne greške i manjak sadržaja, pitamo se odakle hrabrost i bahatost da se taj dokument predstavi kao završen projekat?

Očigledno da je procjena Projektanta bila dobra, jer je projekat uredno zaprimljen i plaćen.

U kojoj fazi smo trenutno?

Trenutno su ostvareni formalni preduslovi za izdavanje urbanističke, što su pojedini u više navrata naglasili da je u potpunosti nadležnost službi Gradske uprave Lukavac.

Kažemo formalni, jer projektna dokumentacija ni u kom slučaju ne bi trebala biti prihvaćena jer je njen sadržaj nedovoljan, a predstavljene informacije netačne.

Šta se predstavljalo javnosti?

Pored direktnih neistina da ovaj projekat posjeduje vodnu dozvolu, građevinsku dozvolu, kompletnu projektno-tehničku dokumentaciju, dvije stvari se pokušavaju plasirati javnosti:

1. Radit će se u fazama – ovo je tehnički neizvodljivo po modelu žutog FIDIC-a. Gradit ćemo halu, a poslije projektovati neku tehnologiju koju trenutno ne znamo? Ili obrnuto, isporučit ćemo pumpe i filtere, a poslije ćemo graditi objekat u koji će se ta oprema smjestiti?
2. Žutim FIDIC-om se osiguravamo da će rješenje biti optimalno. Uz ovakav Idejni projekat, ovakvu internu kontrolu i sve do sad što je urađeno, možemo pretpostaviti da će ovo samo dovesti do najskuplje investicije, nekvalitetne gradnje i nepostojeće garancije.

Šta slijedi?

Jedino što na ovako pripremljene stvari može slijediti je ugovor sa kompanijom koja će u cijelosti preuzeti sve buduće obaveze projektovanja i izvođenja radova.

To se nepravilno predstavlja kao početak gradnje, a u stvarnosti kompanija će prvo imati obavezu izrade kompletne projektne dokumentacije i ishodovanja svih dozvola.

Prije toga će Grad Lukavac biti obavezan obezbijediti kompletnu finansijsku konstrukciju (za sada je projektom predviđeno cca 25 miliona, a u to nije uračunat cjevovod Toplice kao ni rekonstrukcija postojeće sekundarne mreže).

Zbog veoma strogih uslova za učešće na ovakvom tenderu, konkurencija će biti veoma sužena. Ukoliko kompanija koja dobije tender ima zle namjere može se dogoditi slijedeći scenarij:

• Projekat će se započeti velikim avansnim fakturama
• Prvo će se isporučivati usluge koje imaju najveće marže, kako bi se prije pravih tehničkih izazova izvukle što veće količine novca
• Birat će se oprema koja minimalno zadovoljava uslove tendera, što će posebno biti pogubno u budućim godinama korištenja objekta
• Kada projekat doživi neminovne tehničke izazove, a najveći dio profiti već bude naplaćen – tempo izgradnje će opasti a krivci će se tražiti u formalnostima, procedurama, neispunjenim obavezama Investitora, greškama u podacima projektnog zadatka itd.

Već sa Idejnim projektom smo doživjeli nepoštivanje rokova i uslova ugovora. Idejni projekat nije rekao nijednu novu informaciju u odnosu na ono što smo znali od ranije osim sljedećeg:

Fabrika vode (komada 1) – 25 miliona KM

I to je suština priče. Nakon toliko potrošenih godina, mi smo na pragu da nekoj privatnoj kompaniji povjerimo našu budućnost uz naknadu od 25 miliona KM. I onda oni kreću ispočetka rješavati problem vodosnabdijevanja našeg grada.

Dat ćemo im naše povjerenje i novac.

Kada ih pitamo koliko im još vremena treba, reći će:

„Bilo bi neozbiljno od nas da takve stvari prognoziramo.“

I da ne bude da samo objavljujemo video materijale na kojima se nalazi gradonačelnik Edin Delić, objavljujemo i jednu izjavu Suada Salibašića, koja se može smatrati tehničkim objašnjenjem:

NAPOMENA: Ovaj tekst nije pisan da nekoga optuži za zloupotrebe, već da zaštiti građane Lukavca i budžet Grada, kako bi Lukavčani i Lukavčanke konačno dobili pitku vodu.

Zaključak (6/6)